Rat s Kinom već 2027.? Amerika ima ozbiljan problem – ne stiže graditi ratne brodove

Sažetak i ključne tačke

- Američka mornarica se trenutno suočava s ozbiljnom krizom brodogradnje, koju karakteriše da 82% građevinskih projekata kasne s rokovima i smanjenje flote uprkos udvostručenom budžetu u posljednje dvije decenije.

- Ovaj industrijski neuspjeh ozbiljno otežava spremnost SAD-a protiv Kine, koja sada posjeduje najveću svjetsku mornaricu i priprema se za potencijalni sukob do 2027. godine.

- Među najznačajnijim katastrofama za SAD su otkazivanje četiri fregate klase Constellation zbog problema u dizajnu, operativni neuspjeh programa Littoral Combat Ship (LCS) i smanjenje flote razarača klase Zumwalt sa 32 broda na samo tri.

- S obzirom na "slabu" industrijsku bazu i kritičan nedostatak radne snage, američka mornarica se bori da ostvari svoj cilj od 381 broda s posadom, što je prisiljava da razmotri oslanjanje na saveznike poput Japana i Južne Koreje za buduću proizvodnju.

Zašto se flota američke mornarice smanjuje

Američka mornarica se trenutno suočava sa značajnom krizom u brodogradnji, koju karakteriziraju veliki programi koji znatno premašuju budžet, kasne s rokovima, a neki su otkazani ili smanjeni, pri čemu otprilike 82 posto brodova u izgradnji kasni s rokovima.

Uprkos gotovo udvostručenju budžeta za brodogradnju u posljednje dvije decenije, broj brodova u američkoj mornarici se smanjio. Mornarica i Ministarstvo odbrane sarađuju s privatnim kompanijama na izgradnji brodova i uložili su milijarde dolara u podršku industrijskoj bazi brodogradnje.

Ali čak ni sa ovim ulaganjem, industrija nije ispunila ciljeve mornarice, ugrožavajući zaštiti SAD od rastućih pomorskih prijetnji i konkurencije, navodi se u analizi.

Ova tzv. „petlja propasti“ kašnjenja u proizvodnji, zaostalih radova na održavanju i problema s radnom snagom rezultirala je smanjenjem flote uprkos gotovo udvostručenju budžeta za brodogradnju u posljednje dvije decenije.

Ovo stavlja mornaricu SAD-a u lošu poziciju da obnovi svoje snage za moderno ratovanje protiv gotovo ravnopravnih protivnika poput Kine i Rusije.

Brodograđevinska infrastruktura u SAD-u u lošem stanju

Brodogradnja u Sjedinjenim Državama jedan je od temelja sigurnosti i ekonomske otpornosti nacije. Međutim, globalne promjene u industriji i trendovi u lancu snabdijevanja ugrožavaju njenu konkurentnost i sposobnost da zadovolji rastuću potražnju. A američka vlada je dozvolila da njena brodograđevna industrija propadne.

Međutim, brodograđevna industrija ima svoje snage i koristi od inicijativa javnog sektora usmjerenih na revitalizaciju njene infrastrukture i radne snage.

Zaista joj je potreban poticaj za poboljšanje propadajuće infrastrukture i kreiranje novih radnih mjesta kako bi se u industriju vratili potrebni kvalifikovani radnici.

Mornarica i Ministarstvo odbrane poduzimaju korake kako bi pomogli privatnim kompanijama u brodogradnji. Na primjer, uložili su milijarde kako bi pomogli u povećanju kapaciteta brodogradnje, kao što je pomoć u poboljšanju infrastrukture u brodogradilištima i razvoju radne snage, prema riječima Shelbyja Oakleyja iz GAO-a.

Kineska mornarica ima prednosti u brodovima

Kinezi su uložili značajna sredstva u svoju mornaricu i obalnu stražu (PLAN). Trenutno se njihova mornarica koncentriše na Indo-pacifičku regiju, posebno na Prvi i Drugi ostrvski lanac.

PLAN je nadmašio američku mornaricu po ukupnom broju brodova, uključujući i površinske borbene brodove i podmornice. Imaju najveću svjetsku mornaricu po broju brodova.

I dok američka mornarica ukupno ima manje brodova, posjeduje veću tonažu brodova i veći broj većih, sposobnijih plovila.

Kineska mornarica i obalna straža uznemiravale su brodove manjih nacija i ratoborno zauzimale mala ostrva koja polažu pravo i tamo su postavile baze. Sve su nestrpljiviji u vezi s ponovnim ujedinjenjem s Tajvanom, a navodno su svojoj vojsci najavili da "budu spremni za rat 2027. godine, vjerovatno radi zauzimanja Tajvana".

To bi sasvim sigurno značilo rat sa Sjedinjenim Državama, smatra autor. Kina ima rakete dugog dometa za napad na američke baze na Guamu, Filipinima, Južnoj Koreji, Japanu i Australiji.

Da li bi američka mornarica, podijeljena između Atlantika i Pacifika, imala dovoljno pomorske i zračne snage da spriječi kinesku invaziju na Tajvan i sve što bi ona podrazumijevala?

Trenutno, mornarici nedostaju dovoljni kapaciteti da zadovolji i svoje svjetsko prisustvo i zahtjeve za odgovor na krize. Jedan faktor koji treba imati na umu je da ako Kina napadne SAD, a Japan i Južna Koreja se pridruže SAD-u, onda će kineska brojčana prednost biti beznačajna.

Tajvan je toliko blizu kontinentalne Kine da može priuštiti da zadrži jedan glavni nosač aviona i dva manja blizu obale, a da i dalje bude u sukobu s američkim nosačima aviona.

Planovi američke mornarice za 2025/26. i dalje

Mornarica ima jasan cilj: njen plan za 2026. godinu ima za cilj veću flotu (381 brod s posadom i 134 bespilotna plovila) s distribuiranijom vatrenom moći. Da bi postigla svoj cilj od 381 broda borbenih snaga, Mornarica bi kupila 364 plovila u narednih 30 godina - 293 borbena broda i 71 brod za borbenu logistiku i podršku.

Značajna ulaganja su u toku u brodogradnju, a budžet se gotovo udvostručio u protekle dvije decenije.

Fokus na napredne tehnologije, uključujući vještačku inteligenciju, autonomiju, cyber otpornost i bespilotne sisteme, ima za cilj unapređenje kapaciteta i ubrzanje modernizacije.

Mornarica SAD-a radi na pojednostavljenju procesa nabavke i bržoj integraciji komercijalno dostupnih tehnologija. Međutim, neuspjeh dizajna i insistiranje mornarice na ulasku u proizvodnju dok dizajn nije finaliziran ili potpuno testiran bio je rasipnički i skup.

Veliki prekoračeni budžet i otkazani programi

Fregata klase Constellation (FFG-62) - U novembru 2025. godine, Mornarica je objavila otkazivanje četiri od šest ugovorenih fregata, pri čemu su samo prve dvije (USS Constellation i USS Congress) završene.

Baziran na italijanskom FREMM dizajnu, program je trebao biti niskorizičan, "gotov" dizajn, ali su ga mučili problemi s puzanjem dizajna i težinom, te se od kraja 2025. godine smatralo da košta 80 posto razarača sa samo 60 posto kapaciteta.

Litoralni borbeni brod (LCS) – Prvobitno procijenjen na 220 miliona dolara po trupu, troškovi za ove brodove su porasli na preko 600 miliona dolara po komadu. Program je značajno smanjen, a nekoliko brodova je prijevremeno povučeno iz upotrebe zbog mehaničkih problema i neuspjeha misija.

Program Littoral Combat Ship (LCS) američke mornarice propao je zbog tehničkih problema poput problema s pogonom, podcijenjene složenosti, nezrelih sistema misije i nedostatka preživljavanja protiv visokokvalitetnih prijetnji, što je dovelo do preranog povlačenja iz upotrebe i prelaska na tradicionalnije fregate poput klase Constellation.

Početna vizija jeftinih, prilagodljivih, višenamjenskih brodova za borbe u blizini obale nije se ostvarila, što je rezultiralo flotom koja se borila s održavanjem, nije imala adekvatno naoružanje i nije mogla zadovoljiti rastuće strateške potrebe, posebno protiv konkurenata poput Kine.

Rani modeli su patili od pukotina na trupu, slabih pogonskih sistema (ograničavanje brzine) i stalnih mehaničkih problema, što je njihovo održavanje i rad činilo skupim.

Modularni paketi misija (za protivpodmorničku borbu, protivminsko ratovanje itd.) često su bili odlagani, nedovoljno razvijeni ili nisu prolazili testiranja, što je ometalo namjeravanu svestranost brodova.

Nedostatak preživljavanja je također bio veliki faktor. Brodovi su se pokazali ranjivima u borbi, nedostajao im je oklop i obrambene sposobnosti potrebne za moderno ratovanje protiv sofisticiranih protivnika, što ih je činilo nepogodnima za sukobe visokog intenziteta.

Mornarica se mučila da definiše ulogu LCS-a, što je dovelo do nedostatka fokusa i broda koji nije u potpunosti efikasno zadovoljio nijednu kritičnu potrebu.

Razarač klase Zumwalt (DDG-1000) – Program razarača Zumwalt propao je zbog ogromnog prekoračenja troškova, što je učinilo njegove ključne sisteme naoružanja ekonomski neisplativim, što je dovelo do smanjenja flote sa 32 broda na samo tri; njegove napredne karakteristike, poput prikrivenosti, nisu mogle opravdati pretjeranu cijenu (oko 8 milijardi dolara po brodu) u poređenju sa jeftinijim, svestranijim razaračima klase Arleigh Burke, prisiljavajući mornaricu da prenamijeni preostale brodove za nove uloge poput nošenja hipersoničnih raketa.

Previsoki troškovi bili su glavni faktor njegovog neuspjeha. Početni plan za 32 broda smanjen je na tri, koncentrirajući ogromne troškove razvoja na manji broj plovila, čineći svaki trošak otprilike jednakim cijeni nosača aviona (oko 7,5-8 milijardi dolara).

Namijenjeno glavno naoružanje, snažni topovi kalibra 155 mm za bombardiranje na velikim udaljenostima, postali su beskorisni jer je specijalizirana, precizno navođena municija koštala od 800.000 do milion dolara po granati, što ju je činilo nepraktičnom za kupovinu od strane mornarice.

Strateške potrebe mornarice su se promijenile, a skupi, tehnološki složeni Zumwalti nisu mogli parirati fleksibilnosti i isplativosti moderniziranih razarača klase Arleigh Burke.

Istovremeni problemi u razvoju mučili su program. Istovremeni razvoj brojnih novih tehnologija (poput nevidljivog trupa i električnog pogona) doveo je do nepredviđenih problema i povećanih troškova.

Uprkos naprednoj prikrivenosti, brodovi su imali manje raketnih ćelija nego što se očekivalo i teško su djelovali u velikim operativnim snagama ili blizu obale, što je bilo u suprotnosti s njihovim predviđenim ulogama.

Modernizacija krstarica – Program modernizacije krstarica američke mornarice suočio se s velikim problemima, uključujući loše planiranje, slab nadzor i propuste izvođača radova, što je dovelo do milijardi izgubljenih sredstava, značajnih kašnjenja i povlačenja brodova iz upotrebe prije završetka modernizacija.

Problemi su proizašli iz nedostatka strategije akvizicije, zbunjujuće komande, lošeg kvaliteta rada (korištenje neovlaštenih materijala poput superljepila) i nedovoljne odgovornosti izvođača radova, što je rezultiralo ogromnim prekoračenjem troškova i brodovima koji se nikada nisu vratili u službu kako je planirano.

Izvještaj GAO-a otkrio je da je mornarica "potrošila" 1,84 milijarde dolara na napore za modernizaciju krstarica klase Ticonderoga, pri čemu su četiri broda deaktivirana prije završetka popravki.

Praksa pokretanja proizvodnje prije završetka dizajna, koju je jedan zvaničnik nazvao „nepravilnom praksom“. Previše složeni dizajni, uključujući pokušaj uguravanja previše sistema u nove brodove.

Trenutno stanje američke mornarice u 2026. godini

Američka mornarica se bori sa smanjenjem flote, a očekuje se da će do 2025. godine imati samo 290 brodova za raspoređivanje, što je manje od početnog cilja od 313.

Rukovodstvo mornarice nazvalo je trenutnu brodogradnju "haosom".

Dvije podmornice klase Los Angeles (USS Newport News i USS Alexandria) planirane su za dekomisiju 2026. godine.

Budući fokus se prebacuje na nove, brže isporučene i pristupačnije klase brodova.

Druge brige i izazovi

Slaba industrijska baza brodogradnje: Kapacitet američke brodogradnje značajno je opao od Hladnog rata, boreći se s nedostatkom radne snage, zastarjelom infrastrukturom i oslanjanjem na ograničen broj specijaliziranih brodogradilišta.

Programi brodogradnje stalno premašuju budžet i kasne s rokovima, a neki brodovi se suočavaju s kašnjenjima i do tri godine.

Saradnja sa saveznicima poput Japana i Južne Koreje mogla bi pomoći u rješavanju izazova u brodogradnji.

S obzirom na to da SAD grade veće brodove i da su njihova brodogradilišta usmjerena na njih, Japan i Južna Koreja mogli bi preuzeti ulogu gradnje manjih plovila, poput korveta i fregata.

Navodno, mornarica kasni 20 godina s održavanjem postojeće flote, što bi moglo dovesti do potencijalnog povlačenja iz upotrebe održivih brodova. To je neprihvatljivo.

Prema podacima Kongresnog ureda za budžet (CBO), predviđa se da će se flota američke mornarice smanjiti u narednih nekoliko godina prije nego što konačno poraste.

Procjenjuje se da će plan izgradnje brodova za 2025. godinu koštati znatno više od prethodnih planova, što će zahtijevati znatno povećanje ukupnog budžeta mornarice.

Sposobnost mornarice da efikasno odvrati i odgovori na prijetnje dovodi se u pitanje, a postoji i zabrinutost zbog njene spremnosti za održive borbene operacije protiv gotovo ravnopravnih protivnika, navodi web stranica War on the Rocks.

Postoji zabrinutost zbog sposobnosti mornarice da popravi brodove oštećene u borbi, što bi bilo ključno u sukobu sa gotovo ravnim protivnikom.

Američka mornarica aktivno radi na obnovi i modernizaciji svojih snaga za moderno ratovanje, s ambicioznim ciljevima i značajnim ulaganjima u tehnologiju.

Međutim, značajni izazovi i dalje postoje u pogledu kapaciteta brodogradnje, radne snage, troškova i održavanja, što je usporilo brodogradnju. Novi bojni brod klase Trump čini se kao još jedan dizajn koji je osuđen na propast.

Da bi se Mornarica vratila na pravi put u brodogradnji, smatra autor u svojoj analizi, potreban je višestruki pristup, fokusiran na stabilno, dugoročno finansiranje (poput višegodišnjih kupovina), pojednostavljenje procesa projektovanja i nabavke ( smanjenje nestalnosti projektovanja), velika ulaganja u industrijsku bazu (radna snaga, infrastruktura, automatizacija) i korištenje savezničkih kapaciteta, dok Kongres pruža dosljedne signale potražnje.

Uspjeh napora za obnovu američke mornarice vjerovatno će zavisiti od njene sposobnosti da prevaziđe ove izazove i efikasno se prilagodi promjenjivom geopolitičkom pejzažu i tehnološkom napretku.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad